| Smisao |
|
|
|
| Autor Gordana Jujić Vasić |
| sreda, 02 decembar 2009 20:42 |
|
Duboko sam ubeđena da ništa nije slučajno. U to sam verovala kad sam bila devojčica; nadala se dok sam prelazila iz detinjstva u mladost i tokom čitavog perioda svoje rane mladosti; ubeđivala sam sebe u to kada sam se susretala sa prvim ozbiljnim problemima samostalnog života; proveravala tu ideju u nizu životnih situacija; uverila se više puta i postavila tvrdnju na pijedestal neospornog; počela da sumnjam kod nekoliko dramatičnih posrtanja, da bih se sada, u svojim srednjim godinama, kada vratim sve kadrove, ponovo iznenadila pred ogromnom snagom zakonitosti haosa, koji nikada neću sasvim razumeti i koji nikada neću prestati da istražujem. Takođe sam uverena da svaki čovek, baš kao i svako drugo biće na svetu, to oseća, ali je čoveku teško da prihvati i prizna. Ograničen je mnogim stečenim predrasudama. Prema mom mišljenju, najviše je ograničen verovanjem u logiku. Svet oko nas je suviše složen da bi pulsirao u ritmu logike kakvom smo je mi osmislili. Uprkos tome što svako od nas neprekidno dobija veoma jasne signale iz prirode, vasione, od Boga (nazovimo to kako kome odgovara), većina nas se čvrsto drži svojih predubeđenja i izbegava da tumači te znake. A svako hoda kroz život tražeći istinu. Ako imamo hrabrosti da povremeno zaronimo u svoju dušu, neminovno uočavamo da sve što činimo, čak do naizgled najbeznačajnijih sitnica, teži nekom jedinstvenom cilju. Ali, jedinstvenom za svakog čoveka ponaosob. Istina nije apsolutna kategorija, da bi traganje za njom bila trka u kojoj se guramo i obaramo one oko sebe, niti u njoj možemo pobediti nekoga drugog. Možemo pobediti samo sebe, svoje zablude i ograničenja. U tim pobedama, čovek se menja na jedan kvalitetan način, s obzirom na to da se menjamo svakako, bili toga svesni ili ne. Ali, ako to radimo sa svešću i ciljem, onda možemo za sebe reći da se razvijamo i da naš životni put uvek ide naviše, čak i kada na prvi pogled izgleda da smo poklekli ili pali. Naviše, interesantno, asocira na uzbrdicu. A uzbrdica asocira na uspinjanje. Uspinjanje asocira na VRH. Kakve veze sve to ima sa homeopatijom, koja je tema ove knjige? Rekla bih da je povezanost direktna. Naime, da biste shvatili homeopatiju, trebalo bi da budete spremni da odbacite mnogo toga što ste u životu prihvatili kao jedino moguće. Da li ste spremni da krenete ka vrhu? |













Komentari
RSS sa komentarima na ovaj članak.